Autorica knjige: Ana Šimić
Nakladnik: Staroslavenski institut
Godina: 2024.
ISBN: 978-953-169-539-8
Njegovanju sjećanja i svijesti širih slojeva hrvatskoga društva o glagoljaštvu kao istaknutom dijelu hrvatske povijesti pridonijela je, među ostalim, i hrvatska književnost, pjesnička jednako kao i prozna.
U knjizi je analizirano 18 proznih dijela iz novije hrvatske književnosti (izdanih od 1902. do 2022.), koja, među ostalim, tematiziraju glagoljaštvo.
Potpisuju ih Eugen Kumičić, Velimir Deželić st., Velimir Deželić ml., Josip Banovac, Lovre Katić, Viktor Car Emin, Ivan Raos, Mate Maras, Jasna Horvat, Neven Budak, Petar Merčep, Sanja Ždralović i Hrvoje Hitrec.
Analiza je usredotočena na osnovne zadanosti pripovijedanja o glagoljaštvu u pogledu izbora vremena radnje, likova, događaja i stava prema glagoljaštvu kao pojavi. Osim toga, istražen je odnos pripovijedanja o glagoljaštvu s onim što filološka i povijesna znanost govore o glagoljaštvu, tj. načini prilagođavanja povijesne građe fikcijskom djelu, koje je zaštićeno povlasticom umjetničke slobode.
Istraživanje je, među ostalim, pokazalo da je književnicima srednjovjekovno glagoljaštvo zanimljivije od novovjekovnoga; da pripovijest o glagoljaštvu započinju s vremenom ćirilometodske misije (9. st.), a nastavljaju je posebno živahno u vremenu vladanja hrvatske narodne dinastije (do početka 12. st.); da svoje fikcijske prikaze glagoljaštva u srednjovjekovlju jednako kao i novovjekovlju temelje na sukobu između glagoljaša kao nositelja hrvatskoga identiteta i nekoga drugoga (najčešće latinaša); da, uz pokoju iznimku, uglavnom održavaju mit o Grguru Ninskom kao borcu za glagoljaštvo, ali ne i mit o sv. Jeronimu kao tvorcu glagoljice; da pripovijest o glagoljaštvu obogaćuju većim udjelom ženskih likova i dr.
Analizirana književna djela uglavnom polaze od onoga što im nudi službena povijest, ali se njihovi autori ne libe iskoristiti umjetničku slobodu kako bi svoje fikcijske svjetove izgradili sukladno poruci koju žele prenijeti. Osim toga, analizirana djela njeguju stav o povijesti kao učiteljici života i uglavnom nemaju (pre)kritičan stav prema njoj. Cjelina analiziranih proznih hrvatskih djela izražava misao o važnosti glagoljaštva za hrvatsku povijest i hrvatski identitet. U knjizi se kao dodatak donosi i analiza dvaju romana američke književnice Tosce Lee, koja se također služi glagoljaškim motivima. Ulazak hrvatskoglagoljske baštine u njezina djela potvrđuje potencijal motiva glagoljaštva i izvan matične književnosti te činjenicu da je glagoljaštvo i u 21. stoljeću jedan od istaknutijih i zapaženijih segmenata hrvatske (kulturne) povijesti.
Ključne riječi: glagoljaštvo; glagoljaši; glagoljica; ćirilica; hrvatska povijest; srednji vijek; novi vijek; hrvatska književnost; hrvatska proza; povijesni roman; američka književnost
תגובות